sl hr en
LANGUAGE
Intervjuji 16. May, 2017

Claude Emmenegger: vratio sam se među prijatelje


Z glavnim oblikovalcem urarske hiše Audemars Piguet smo se pogovarjali v njegovem studiu, ki se nahaja v enem od epicentrov švicarske urarske industrije, mestu La Chaux-de-Fonds. Nekdaj ga je zaradi značilne arhitekture, strogo namenjene izdelovanju in sestavljanju mehanskih časomerov, Karl Marx imenoval mesto-tovarna, še danes pa je mesto dom več priznanim urarskim hišam, razvojnim delavnicam in oblikovalskim studiem.

Razgovarali smo s glavnim dizajnerom urarske kuće Audemars Piguet u njegovom studiju smještenom u jednom od epicentara švicarske urarske industrije, gradu La Chaux-de-Fonds. Nekoć ga je zbog njegove tipične arhitekture strogo namijenjene izradi mehaničkih satova Karl Marx nazvao gradom-tvornicom, no danas je to sjedište mnogih priznatih urarskih radnji, radionica i dizajnerskih studija. Među njima jedan od značajnijih u posljednje vrijeme jest studio Clauda Emmeneggera u kojem su se nedavno, nakon više od deset godina dizajniranja za druge naručitelje, ponovno vratili ekskluzivnoj dizajnerskoj izradi ručnih satova Audemars Piguet.

Kakvo je Vaše iskustvo u izradi ručnih satova i nakita? 
Moj dizajnerski put započeo je u školi L’Ecole d’Art ovdje u La Chaux-de-Fonds. Školu je početkom 20. stoljeća pohađao svjetski poznati arhitekt Le Corbusier i tada je to bila jedina umjetnička škola u okolici. No, nakon završenog školovanja bio mi je potreban novac pa sam odmah potražio posao. Započeo sam raditi za kuću Longines, gdje sam u 4 godine mnogo naučio o urarskoj industriji i, što je najvažnije, osjetio strast dizajniranja ručnih satova. Kasnije sam se pridružio ekipi Audemars Pigueta, iskušao se kao samostalni dizajner i sada ponovno radim za Audemars Piguet.

“Na ponovnu suradnju pozvao me moj dugogodišnji prijatelj Giulio Papi, urarski genij.”

 

Što Vas je motiviralo da se vratite?

Raditi istovremeno za nekoliko robnih marki je svakako vrlo zanimljivo jer omogućuje rad na velikom rasponu satova, međutim postaje nemoguće dovoljno se posvetiti samo jednoj robnoj marki. Tako samo malo „pogrebete po površini” i ne možete dublje razumjeti vizualni kôd pojedine urarske kuće. Ja sam se želio čvršće povezati s naručiteljem, biti dio poduzeća, a ne samo vanjski izvršitelj – „autsajder”. Na ponovnu suradnju pozvao me moj dugogodišnji prijatelj Giulio Papi, urarski genij, stoga odluka i nije bila čisto poslovna; zapravo sam se vratio među prijatelje.

Audemars Piguet prepoznajemo po iznimnoj kreativnosti: kakvo je Vaše iskustvo s njima?

Iznimno su otvoreni! Papijev studio u kojem razvijamo nove mehanizme za Audemars Piguet samo je nekoliko minuta udaljen odavde. Kad mi se javi ideja, o njoj možemo odmah porazgovarati i ponekad je to malo čudno, jer raspravljamo o mnoštvu različitih stvari, ne samo o satovima već i o načinu razmišljanja i odnosu ljudi prema vremenu. Tako na dizajniranje kao takvo možemo gledati iz različitih perspektiva i crpiti nadahnuće od onih koji s urarstvom nemaju baš ništa zajedničkoga. Takav pristup dizajnu mene osobno iznimno oduševljava.

Veliku važnost pridodajem suradnji sa skupinom inženjera, jer uz njihovu pomoć možemo brzo ocijeniti jesu li i na koji način naše zamisli izvedive. Naravno da nije sve moguće, no ja imam sreću da radim s vrlo otvorenim ljudima koji svaki dan pomiču granicu mogućega.

 

Kako se kod Vas odvija postupak dizajniranja ručnog sata?

Najprije održavamo kreativni sastanak s cijelom ekipom na kojem izrađujemo koncept iza čega slijedi nekoliko dana predaha. Mozak mora imalo prodisati prije nego počnem s onim pravim dizajniranjem proizvoda. Uvijek crtam kemijskom, a ne običnom olovkom i nikada ne brišem crte. Zaista ne volim vidjeti sliku koja je sva brisana. Često viđam projekte prikazane čudesnim crtežima ili 3D vizualizacijama, no nije to za mene. Draži mi je sirov izraz skice, onakav kakav je primjerice rock ‘n’ roll – ljepota je u tome da nije sve 100 % definirano.

Kasnije skice pretvorimo u 3D model i počinjemo se baviti proporcijama samog sata. Tijekom procesa 3D ispisa izrađujemo prototipove i veliku pozornost posvećujemo pojedinačnim elementima. Svaki od njih ima posebnu ulogu u cjelini i mora činiti njen smisleni dio. Ergonomija je iznimno važna, odnosno način na koji ručni sat priliježe uz ručni zglob.

Naša je uloga kroz dizajn pokazati svojstva mehanizma i kretnje obuhvatiti samim konceptom sata.

Kakva je uloga remena u procesu dizajniranja?

Remen je iznimno važan, no tijekom dizajniranja sata mnogi na njega zaborave. Ja na remen obraćam pozornost od samog početka, jer on je dio ručnog sata koji je najviše u dodiru sa čovjekom. Isprobavamo mnogo različitih vrsta najbolje kože jer remen mora imati pravu teksturu, mekoću, boju. Vrlo su važni i šavovi, no najvažnija je ipak površina koja dolazi u dodir s našom kožom. Ako ona nije dobra, tijekom nošenja sata zapešće će se oznojiti, a može nam se dogoditi da koža pusti boju.

Mnogo se bavimo i remenjem od kaučuka pa tako razvijamo tehnologiju koja bi izazivala najmanje znojenja jer jednostavnije manipuliramo površinom koja dolazi u dodir s našim zapešćem.

Kršiti pravila ili ih najprije naučiti?

Naučiti, naravno! Na samom početku ne znate ništa. Kako bi se osoba usavršila i postala urarski majstor potrebno je najmanje 10 godina i tek tada možda možete početi kršiti pravila jer tada znate do koje mjere smijete prijeći preko crte.

Kod dizajniranja ručnih satova to dolazi posebno do izražaja, naročito kod dizajniranja ikone kakva je primjerice Royal Oak. Mi dizajneri neprestano ju nadograđujemo, iako je za takav zadatak potrebno ogromno iskustvo, jer u suprotnom može se dogoditi da satu oduzmete dušu, uništite ga i zaboravite na njegovu bit. To dolazi sa zrelošću i vi morate znati cijeniti izvornu osnovu dizajna te ju smisleno i s osjećajem nadograđivati. Odgovorno dizajniranje iznimno je važno.

Je li Vam draže tehničko savršenstvo ili elegantan dizajn?

Po prirodi sam više osjećajna nego tehnička osoba. Svaka ideja proizlazi iz osjećaja koje artikuliramo u crtež, a kasnije slijedi tehnička nadopuna i pridodavanje vizualnog kôda kuće Audemars Piguet, optimizacija materijala, usklađivanje troškova izrade i sl. Na taj način spajamo oboje: emociju oblika i savršenstvo izrade.

Kako biste emociju oblika i savršenstvo izrade aplicirali na ženske satove? Može li ženski sat biti nešto više od manjeg kućišta i dijamanata?

Naravno, pa ne vole baš sve žene ružičastu boju i igračke za djevojčice! Za marku kakva je Audemars Piguet snažna ženska linija je vrlo važna i na tome intenzivno radimo. Naš cilj je da žene ne ograničavamo na ‘klasične’ ženske satove: malene, mekih linija i ženskih boja. Karakter svake pojedine žene je nešto o čemu mnogo toga ovisi i on nam je također vrlo bitan. Suvremena žena svoj karakter izražava svojim izgledom, a dio njega je svakako i pravi ručni sat.

Ženskim satovima bavio sam se i ranije, no sve je ostalo na razini skice. Sada je vjerojatno pravi trenutak da prekopam ladice!

Što je i muškarcima i ženama najvažnije kod odabira ručnog sata?

Uh … ne znam … no, valja spomenuti da muškarci obično kupuju satove ženama i obratno. Određivanje osnovnih vrijednosti kod kupnje ručnog sata je iznimno kompleksno. Jednostavno zato jer se najčešće radi o poklonu.

No, muškarci ipak imaju veći izbor?

Ah, muški satovi odlično izgledaju i na ženama, međutim obratno to nije tako. Zato žene imaju veći izbor od muškaraca! Mnogim ženama jako dobro pristaju veliki muški satovi. Sada se trend nekako mijenja, žene žele satove koji su dizajnirani baš za njih i mi im svakako namjeravamo udovoljiti.

Kako ste Vi izabrali svoj prvi ručni sat?

Moj prvi bio je veliki crveni sat za ronjenje iz supermarketa. Zaista sam se volio igrati s rotirajućim obručem i na bazenu se pretvarati da sam ronilac. Kasnije sam nosio sat iz prve kolekcije  Swatch, koji se mogao nabaviti u tri boje: plavoj, crnoj i smeđoj. Smeđih je na žalost ponestalo pa sam morao kupiti crni.

Bez obzira na naše zanimanje svi moramo pronalaziti kreativnost u kućnim poslovima. Kako se Vi toga prihvaćate?

Ha, ha, ti poslovi nisu moja jača strana! Nisam ja baš osoba za „ručne“ poslove! U životu se usredotočujem na satove i slične stvari, no u kućanskim i sličnim poslovima nisam baš najspretniji. Volim čitati, plivam i bavim se raznim stvarima, no kućanske poslove radije prepuštam drugima. Njih zaista ne volim.

Vaše zlatno pravilo dizajna?

O tome sam mnogo razgovarao s Giulijem Papijem i tu su bitne dvije stvari: treba sačuvati volju da neke stvari napravite precizno i korektno. Vrlo je bitno znati da ste za postignuti rezultat dali sve od sebe. Možda zvuči uzvišeno, no na kraju dana ne želite da vaš uradak bude samo  „još jedan dizajn“, već želite da on bude nešto više. Raditi morate tako da sami sebi možete reći da ste, bez obzira na reakcije drugih, učinili sve što je u vašoj moći i da ste s rezultatom iznimno zadovoljni.

Mi u kući Audemars Piguet sve postižemo timskim radom i za neku stvar nikada nije zaslužna samo jedna osoba. Bitno je svoj ego ostaviti iza sebe i zaista se usredotočiti na proizvod, a ne na sebe kao pojedinca. I unutar samog dizajnerskog studija djelujemo na način da sve kažemo jedni drugima i da djelujemo isključivo kao tim. Timski duh jedna je od ključnih stvari za uspješan posao.

 

Sličan sadržaj

Nakit oblikovan pričama

Nije nužno riječ o fikcijama, već o pričama iz stvarnog života koje pišemo mi, ljudi iz stvarnoga svijeta: od rođenja djeteta i njegovih prvih izgovorenih riječi, srednje škole i diplome, prvog zaposlenja ili većeg poslovnog uspjeha, pa do vjenčanja i mnogih drugih uspomena koje život čine ne samo lijepim nego jedinstvenim i posebnim.

ČITAJ VIŠE